U svojoj burnoj prošlosti,
Hrvatska ili njeni dijelovi bili su u sastavu niza država i carstava koji su tutnjili pozornicom europske povijesti - Mađarske, Austrije, Osmanlijskog Carstva, Mletačke Republike, Italije, Jugoslavije i mnogih drugih. I prije svih njih, neizbrisiv trag ostavili su stari Rimljani te slavenska plemena koja su na tlo današnje Hrvatske doselila u 7. stoljeću.
Hrvatska u kameno i željezno doba
Tragovi ljudskog života na teritoriju današnje Hrvatske sežu još u starije kameno doba. U europskim je razmjerima važno nalazište neandertalskog čovjeka u spilji Hušnjakova brijega kraj Krapine, koji je u znanstvenoj literaturi po njoj i dobio ime - Homo krapiniensis. Oko rijeka Save, Drave i Dunava nađeni su ostaci kultura iz mlađeg kamenog doba, neolitika, dok je za bakreno doba tipična glasovita vučedolska kultura što se razvila uz Dunav nedaleko od grada Vukovara. Od nje su sačuvani ostaci lijepe keramike, od kojih je najpoznatija Vučedolska golubica.
Iz željeznog doba postječu pak ostaci
ilirskih plemena; Liburna, Japoda i Delmata od
Istre do Dalmacije i Hercegovine. U 4. stoljeću prije Krista su svoje tragove na hrvatskom tlu ostavili i Kelti. Istodobno, na jadranskim otocima i ušćima rijeka svoj pečat puštaju stari Grci – imali su kolonije na otocima Visu (Issa) i Hvaru (Pharos), današnjem gradu Trogiru (Tragurion) i drugdje.
Rimsko doba
Dva stoljeća poslije Grka na istočnu obalu Jadranskog mora dolaze i Rimljani, ali hrvatska područja osvajaju tek početkom prvog stoljeća nove ere. Osnivaju provincije Dalmaciju i Panoniju, dok Istru pripajaju italskoj oblasti (Venetia et Histria). U rimsko doba se ubrzano razvija trgovina i promet, grade se ceste i luke, niču brojni gradovi poput Pole (Pula), Parentiuma (Poreč), Jadere (Zadar), Scardone (Skradin) i Narone na ušću Neretve. U kontinentalnom dijelu današnje Hrvatske nastaju Siscia (Sisak), Cibalae (Vinkovci), Sirmium (Mitrovica), Mursa (Osijek) i brojni drugi gradovi koji i danas postoje duž nekadašnjih rimskih cesta i plovnih puteva.
Dolazak Hrvata
U stoljećima nakon propasti Zapadnog Rimskog Carstva 476. godine, počinje masovnije naseljavanje novih stanovnika u rimske provincije. Na tlo današnje Hrvatske mahom dolaze Hrvati, slavensko ratničko pleme koje je nastupalo u savezu s Avarima. Sustavno su osvajali i naseljavali područje bivšeg rimskog Ilirika, najprije Panoniju, a zatim i Dalmaciju. Osvojili su 582. cvatući grad Sirmij, a 614. i Salonu, pa Epidaurum (Cavtat).
Dolaskom na ove prostore, Hrvati se postupno miješaju sa starosjediocima i primaju kršćanstvo. Ubrzo osnivaju vlastitu državu koja je opstala skoro petsto godina. Bilo je to vrijeme vladavine hrvatskih knezova i kraljeva, snažno obilježeno nizom ratova s Francima, Mlečanima, Arapima, Mađarima, Bugarima i Bizantincima.
Prvi hrvatski vladari
Prvi poznati hrvatski vladar bio je knez Branimir s kraja 9. stoljeća, dok je prvi hrvatski kralj Tomislav, okrunjen 925. godine, kraljevao do 928. godine. Kralj Tomislav iz dinastije Trpimirovića stvorio je srednjovjekovno hrvatsko kraljevstvo koje dostiže svoj vrhunac za vrijeme kralja Petra Krešimira IV. od 1058. do 1074. godine. U to su se vrijeme dalmatinski gradovi obvezali kralju da će mu davati trećinu lučkih prihoda, danak mira i pomoć svojim brodovljem u ratno vrijeme. Svi su takvi prihodi jačali kraljevstvo.
Habsburška monarhija i Mletačka Republika
Hrvatsko-Ugarsko kraljevstvo opstalo je do 1526. godine, odnosno do Mohačke bitke s Turcima. Taj su povijesni period obilježili unutarnji ratovi između hrvatskog i ugarskog plemstva za položaj i vlast, ali i stalni sukobi s Turcima. Naime, kada su Turci Osmanlije počeli osvajati Europu, Hrvatska se našla na granici s Turskim carstvom te u 16. stoljeću postala zaštitnik kršćanstva u Europi. Usprkos stalnim borbama, Hrvatska je gubila sve više svog teritorija.
Bitka na Mohačkom polju 1526. godine označila je kulminaciju sukoba između Hrvata i Mađara s jedne strane, i Turaka s druge. Turske snage pobjeđuju čime su označili završetak moći ugarskog kraljevstva, međutim nisu uspjeli pokoriti Hrvate i Mađare. Obje države ulaze u sastav Habsburške Monarhije, dok je primorski dio Hrvatske pripao Mletačkoj Republici.
Ratovi s Turcima se nastavljaju, a nakon pobjede kod Siska 1593. godine hrvatski narod počinje vraćati svoj teritorij, mada je jedan njegov dio zauvijek izgubljen. U 18. stoljeću Osmansko Carstvo zauvijek je potisnuto iz Mađarske i Hrvatske, a s redišnju kontrolu ponovno preuzima Habsburška Monarhija, poznata i pod imenom Austrijsko Carstvo.
Vlast bečkog Dvora
Budući da je bečki dvor provodio centralizaciju i germanizaciju Hrvati nastavljaju borbu za svoj državnopravni položaj. Pored toga, Dalmacija je za mletačke stogodišnje uprave bila pod talijanskim utjecajem. Propašću Mletačke Republike krajem 18. stoljeća, Primorje i Dalmacija potpadaju pod vlast bečkog dvora.
Hrvatski preporod
Centralističke težnje Austrijskog Carstva dovele su do jačanja tenzija i borba protiv germanizacije, mađarizacije i talijanizacije koja je kulminirala u prvoj polovici 19. stoljeća. To se doba naziva Hrvatskim narodnim preporodom. Među najvećim je uspjesima tog razdoblja ponovno uvođenje hrvatskog kao službenog jezika. To je i vrijeme snažnog uzleta hrvatske kulture i književnosti.
Kraljevina Jugoslavija i samostalna država
Hrvatska je bila u sastavu Austro-Ugarske sve do kraja Prvog svjetskog rata, 1918. godine, kada se Monarhija raspada, a Hrvatska ulazi u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca koja je 1929. godine preimenovana u Kraljevinu Jugoslaviju. Nakon Drugog svjetskog rata Hrvatska ulazi u sastav Jugoslavije kao jedna od šest republika, a raspadom Jugoslavije početkom 1990-ih nastavlja postojati kao samostalna država.