Porečka katedrala spada među najznačajnije
kulturne i povijesne spomenike na
hrvatskom tlu, a njenu važnost u globalnim razmjerima prepoznao je i UNESCO, uvrstivši je 1997. godine na popis svjetske kulturne baštine.
Katedralni sklop smješten je na sjevernoj strani porečkog poluotoka i ne obuhvaća samo crkvu, već i biskupski dvor, krstionicu, vrijedne arheološke ostatke starijih crkva i mozaika, slikarske tehnike iz 3. stoljeća.
Velebnih dimenzija, trobrodna katedrala građena je na temeljima ranokršćanskih crkva iz 4. i 5. stoljeća o čemu svjedoče znameniti podni mozaici. Gradnju je u 6. stoljeću naručio porečki biskup Eufrazije po kojemu bazilika i nosi naziv.
O samom biskupu Eufraziju povijesni izvori ne govore mnogo. Poznato je da je podrijetlom bio iz Trakije, a da je biskupom u Poreču postao nakon što je bizantski car Justinijan osvojio
Istru. Eufrazije je baziliku posvetio Uznesenju Blažene Djevice Marije i gradskom zaštitniku sv. Mauru, a njenu je apsidu ukrasio jednim od najljepših očuvanih ranobizantskih mozaika na Mediteranu koji, između ostalog, prikazuju i njega s bazilikom u ruci.
Kompleks Eufrazijane zbog svoje je arhitektonske složenosti i postupnog nastanka kroz različita povijesna razdoblja do danas ostao neiscrpno vrelo povijesnih spoznaja i izazov istraživačima i povjesničarima umjetnosti iz različitih krajeva svijeta.