Svjetionik nadomak grada Umaga
Savudrijski svjetionik udaljen je od
Umaga svega 9 km te se do njega lako može doći autom,
biciklom ili barkom.
Premda nije posve osamljen i nepristupačan, savudrijski svjetionik ipak nudi onaj mir i mističnost svojstvenu svim svjetionicima svijeta, spreman ispričati gotovo dvostoljetnu bogatu povijest umaškosavudrijskog kraja...
Interesantna je i posve autentična činjenica kako je to prvi svjetionik u svijetu koji je za rasvjetu koristio plin dobiven destilacijom ugljena, dopremanog iz rudnika kamenog ugljena s područja Labinštine. U slučaju eventualnih kvarova na plinskoj instalaciji, omogućeno je i alternativno rješenje pa se za rasvjetu moglo koristiti i ulje.
Arhitektura i gradnja svjetionika
Projekt svjetionika izradio je arhitekt Pietro Nobile na osnovu narudžbe tršćanske »Deputazione di Borsa«, a pod pokroviteljstvom austrijskog cara Franje I. koji se i spominje u natpisu na podnožju građevine. U izradi je korišten lokalni kamen s obližnje obale, a krov svjetionika pokriven je crjepovima koji teže čak 70 kg i odolijevaju i najjačim burama.
Legenda o svjetioniku
O svjetioniku se veže
legenda da je
austrijski grof Metternich sagradio svjetionik u znak ljubavi prema hrvatskoj ljepotici koja je nažalost preminula od teške bolesti prije nego je svjetionik bio dovršen.
Važnost svjetionika za tršćansku luku
Tršćanima je izgradnja svjetionika bila itekako u interesu, a sve u cilju ostvarivanja sigurnije plovidbe prema tršćanskoj luci.
Svjetionik se naime vidi s Opicine iznad Trsta te je predstavljao važan element komunikacije - zastavicama su se najavljivali brodovi koji će uploviti u luku, što je ostavljalo dovoljno vremena za pripreme za pristajanje brodova.
Prvom paljenju svjetionika 1818. godine prisustvovao je i sam austrijski car koji je tada bio na proputovanju.