Povijest kampiranja

Iako počeci kampiranja sežu još u 19. stoljeće, ono je kao poseban način provođenja slobodnog vremena postalo popularno u 20. stoljeću. Danas se procjenjuje da, samo s područja srednje Europe, oko 30 milijuna gostiju redovito ili povremeno boravi u kampovima.

Kampiranje podrazumijeva odlazak u prirodu uz rekreaciju i bavljenje sportom te manje ili više komforan smještaj pod vedrim nebom. Modernog čovjeka vraća u dodir s iskonskom prirodom od koje se otuđio razvojem urbane i tehnološke civilizacije.

U Istri, ali i čitavoj Hrvatskoj, pojam kampiranja uglavnom se povezuje s morem i ljetovanjem na Jadranskoj obali. Od sredine 20. stoljeća do danas, duž istarske obale niklo je više od 50 kampova, mahom u boricima, šumarcima hrasta crnike ili maslinicima, na vrlo pogodnom tlu u kojem nema kamenjara.

Isprva su bili malobrojni i minimalno uređeni, a goste iz srednje Europe – dobrim dijelom naturiste – privlačili su zbog imidža prirodne oaze i netaknute divljine. Kampiranje je bilo slabije organizirano sa skromnijom ponudom. Bio je to pravi raj za pustolove koje bi sjeverozapadna Istra potom osvajala svojim šarmom, prirodnim ljepotama i ljubaznošću ljudi te su je mnogi gosti još puno puta birali kao svoje ljetno odredište.