Kako se pripremiti za utrku Ironman u 500 dana: Josipa Popović

Zadatak: 3,8 km plivanja, 180 km bicikliranja, 42,2 km trčanja
Time limit: 16 sati

Razgovaramo s Josipom Popović, diplomiranom kineziologinjom i profesoricom tjelesne i zdravstvene kulture iz Umaga. Povod je njena odluka da se prijavi na utrku Ironman koja će se održati 21. 9. 2025. u talijanskoj regiji Emilia-Romagna, u gradu Cervia. Bit će to taman nakon Josipinog 46. rođendana, a kako se priprema za ovu zahtjevnu utrku i gdje trenira u SZ Istri, otkrit će nam u intervjuu koji slijedi.

Da, do sada sam bila fokusirana na trčanje i istrčala sam ukupno 7 maratona. Na biciklu sam pak totalni početnik, a premda sam kao kineziolog položila plivanje, ima tu još dosta posla oko usavršavanja tehnike. Nemam iza sebe nikakva biciklistička ni plivačka natjecanja tako da na tom polju praktički krećem od početka.

Već nekoliko godina razmišljam o Ironmanu i mislim da je sad napokon došlo vrijeme da se okušam i u tom natjecanju. Odluka je došla sama od sebe, jer se zbog bolova u leđima duže vrijeme nisam mogla baviti trčanjem. Razmišljala sam na način da ako nastavim samo s trčanjem, trenutnu ozljedu mogu samo pogoršati, pa sam treninzima dodala plivanje, bicikl i vježbe snage. Mislim da ću tako ojačati cijelo tijelo i dovesti se do forme koja će mi omogućiti da završim Ironman.

Cilj mi je trenutno završiti utrku, za sada nemam određeno vrijeme, ali možda ću kroz nekoliko mjeseci imati jasniju sliku.

Najveći izazov? Puno toga 😊 Za sada mi se sve čini dosta teško, pogotovo jer nisam trenirala godinu i pol zbog ozljede. No vidim da iz mjeseca u mjesec napredujem pa mi to daje motiv za dalje.

Ironman nije šala i toga sam itekako svjesna. Zato sam potražila pomoć Dejana Patrčevića, trenera koji je jedan od naših najboljih triatlonaca, a uz to je i prekaljeni Ironman. S njim radim na tjednoj bazi na način da me vodi kroz pripremu. Za sada sam još na početku pa su treninzi umjereni dok ne steknem potrebnu kondiciju i izdržljivost. No postupno će se pojačavati. U ovoj sam fazi na 9 i pol sati treninga tjedno koji su podijeljeni na plivanje, biciklizam, trčanje i vježbe snage.

U ljetnim mjesecima plivanje treniram u moru. Odaberem si neku rutu i zacrtam si vrijeme koje mi je taj dan predviđeno za plivanje. Kako se plivanje tijekom prave utrke također odvija u moru, ovo je idealan način pripreme jer su uvjeti slični onima koji me očekuju na Ironmanu. U zimskim mjesecima plivam na bazenu hotela Sol Garden Istra. Trčanje treniram na polivalentnom igralištu u Umagu jer tamo mogu trčati po tartanu što mi jako odgovara zbog mekane podloge i manje mogućnosti za ozljede. A bicikl vozim po cijeloj Bujštini. Osim glavnih prometnica kojima vozim kad je neizbježno, radije biram sporedne ceste gdje je promet puno manji i sigurnije je. Moja omiljena biciklistička ruta (a ujedno i najizazovnija) je od Umaga do Oprtlja jer se cijelim putem penjem. Budući da osim u umaškoj radim i u osnovnoj školi u Oprtlju, ponekad odem na posao biciklom pa spojim ugodno s korisnim.

Za sada vozim običan cestovni bicikl i najvjerojatnije ću ga koristiti i za utrku. Nisam sklona kompliciranju 😊

Definitivno. Imam sreće što živim u Umagu pa mi je čitav okolni teritorij poligon za treninge. Sjeverozapadna Istra je odličan izbor za pripremu Ironmana i triatlona općenito zbog klime koja je blaga pa se vani može trenirati cijele godine. Čak se i plivati može većim dijelom godine, uz odijelo. Osim toga, postoje razne vrste terena, od brdovitih do nizinskih i obalnih, što je odlično za razvijanje kondicije. Neprocjenjivo je kad se čovjek može pripremati na otvorenom.

Rekla bih da su presudni oboje. Svakako treba prvo pripremiti tijelo za napore koji te čekaju, dok je na samoj utrci glava ona koja mora biti najčvršća. Tu se uzdam u svoj inat i strast prema sportu koju gajim od malena. Čim sam prohodala, uskočila sam u tenisice koje su mi i danas obuća broj 1. Zato sam i upisala kineziološki fakultet, bio je to jedini mogući izbor za mene.

O da! Našla sam se u vrlo nezahvalnoj situaciji na maratonu u Trevisu. Od samog sam početka osjećala bol u preponi koja nije prestala do kraja utrke. Poslije se uspostavilo da sam imala frakturu pubične kosti, no maraton sam ipak završila i to s najboljim vremenom od svih 7 koje sam do sada istrčala. Rekla bih da je to bila moja najveća mentalna i tjelesna pobjeda. Doduše, nakon utrke sam morala mirovati 6 mjeseci, no to je detalj 🤏

Sport je moj način življenja, nekad više, nekad manje. Ali uvijek je prisutan. Osim toga, želim biti dobar primjer svojoj djeci, da i oni nauče da u životu nikada ne odustanu.

Nedavno sam pročitala knjigu Đurđice Orepić i stvarno se divim toj ženi. U 47. godini istrčala je svoj prvi maraton, a do svoje je 60. godine završila 11 Ironmana. Kapa do poda! Đurđica je u knjizi napisala kako je gledala utrku Ironman na Youtubeu i mislila da su to nadljudi. Tako i ja osjećam, ali isto tako znam da sam dovoljno uporna da i ja postanem jedna od njih. Preporučila bih ženama koje se možda dvoume oko utrke neka samo krenu, ostalo će doći 🙂

Ako vas je Josipa inspirirala da sami pokušate nešto slično, imamo ideju za vas. U Poreču se svake godine organizira najveći triatlon u Hrvatskoj i ovom dijelu Europe, Plava Laguna Ironman 70.3 Poreč. Dionice su upola kraće nego kod punog Ironmana, stoga je ovo odlična prilika da testirate svoje granice. Pridružite se!